Dobar dan dobri moji blogeri, za promenu da na ovakav način započnem današnji blog. Za promenu kažem, a to je ono o čemu ću danas i pisati. Primetio sam određene promene u svom razmišljanju i u svojim osećanjima. Hmm, bilo je nekih promena u mom životu u poslednjih mesec dana, i verovatno je baš to uticalo na promenu mojih osećanja i shvatanja nekih stvari. Odrekao sam se nekoliko navika, poroka da tako kazem. Imam dosta više vremena za sebe, socijalno i društveno se osećam angažovanije i aktivnije. Provodio sam mnogo vremena ranije negujući neku svoju lošu naviku. Mada nije zdravstveno ili na bilo koji drugi način bilo štetno, svakako mi je dosta vremena odnosilo gotovo uzaludno. Naravno, bilo je tu i nekih ljudi koji su bili neposredno povezani sa mnom u tome. Baš mi nedostaju... 
Bilo kako bilo, sada posle gotovo četiri godine "zatočeništva" u tome, opet se osećam slobodno, osećam se kao da u životu imam više prostora za sebe i za neke osobe koje su se možda malo izgubile u senci moje posvećenosti nečemu drugom da tako kažem. Ipak, sada kada sam ponovo tu, osećam da su mi mnoge naše stare stvari koje smo zajedno radili nekako čudne i strane. Teško mi je to reći ali kao da me ne ispunjava dovoljno kao nekad. Verujem da razumete taj osećaj, bar neki od vas. Kao kad živiš nekim svojim životom,a onda se sve to promeni i bude ti super. Da bi posle shvatio da to novo čemu posvećuješ vreme zaista jeste gubljenje vremena, i vratiš se na staro i opet se potpuno posvetiš, sa svim tim ljudima zajedno, i onda ti jednostavno to nije ono kao nekad ranije.
Ne shvatam. Da li sam možda odrastao? Da li je mozda to bio neki period koji sam ja preživljavao još uvek kao dete? U međuvremenu sam možda sazreo i sad ne mogu opet da se vratim na staro? Ne znam šta je, ljudi su mi i dalje podjednako dragi, ali kao da se više ne smejemo isto...