[ Gde su nestale zamišljene boje? ] 29 Septembar, 2015 23:35
 
 
Kada bih sada opisivao kako se trenutno osećam, jedna reč bi mogla biti dovoljna. 
Tuga, ako sam sve već nazvao tugom voleo bih sasuti je u jednu tanku 
kristalnu čašu, i nasuprot svemu, umesto da je ispijem sa strašću kako umem, 
sa gađenjem bih je razbio o pod misleći da sam tako porazio tugu. 
Međutim baš kao i obično, tu si da me nadmudriš i natočiš novu turu...
 
 
[ Gde su nestale zamišljene boje? ] 29 Septembar, 2015 17:47

Okovan beznađem ubeđujem sebe,

da vredi se ipak nadati

živim zbog nas i grešim zbog nas

i tvrdim da vredi stradati,

stajati, padati, ustati, otići

sve nazvati tugom pa hrabro se podići,

šta smo sve prošli da sebe ne podsećam

i ćutim o tome kako se osećam